HOME \\ GALERIJA \\ STOCK-FOTOGRAFIJA \\ FORUM \\ KONTAKT
Općenito \\ Agencije \\ Detaljno
 

 

Tematske cjeline:

  1. Kvalitet fotografija?
  2. Tematika fotografija, Šta slikati?
  3. Veličina fotografija?
  4. Foto Oprema, potrebna  i dovoljna?
  5. Modeli licenciranja?
  6. Model release i Property release?
  7. Keywords i Meta podaci?
  8. Ekskluzivitet?
  9. Isplata novca?

 

 
1. Kvalitet fotografija

Ovdje govorimo samo o tehničkoj kvaliteti fotografija.  Traženi kvalitet zavisi od agencije do agencije.  Postoje one koje primaju sve, i one koje su prave cjepidlake.  Na stranici gdje sam evaluirao poznate micro-stock agencije možete naći ocjenu strogosti kod selekcije fotografija.  Ovo je pored količine prometa najbitniji faktor koji određuje fotografe prema agencijama.  
Ključni faktori koji se gledaju su definirani standardima koje agencije postavljaju i koje stalno naglašavaju.  Najčešće prilikom same prijave, fotograf mora prethodno da prođe kratki teoretski kurs gdje se i upozna sa ovim zahtjevima.  U ključne i često problematične faktore koji su razlog odbijanja slika spadaju:

  1. Noise – Šum ili kod starijih fotografa popularno „Zrno“, karakteristika lošijih čipova kod digitalnih aparata
  2. Purple fringing – ljubičaste sjene koje se pojavljuju u posebnim svjetlosnim uvjetima na ivicama objekata, a karakteristika su lošijih objektiva
  3. Composition - Loša Kompozicija
  4. Lighting & Shadows – Loše svjetlo ili prejake sjene
  5. Isolation & Cropping - Loša izolacija objekata

Fotografije mogu biti odbijene i zbog promašene teme ili nedostatka Model ili Property release-a.  Iskreno, nekad mogu biti odbijene i radi ćejfa administratora koji ih pregleda, dakle bez valjanog razloga.   Fotografi koji mogu da pruže kvalitet (u tehničkom smislu) biraju i jače agencije jer ove u pravilu pored velikih zahtijeva u kvaliteti imaju i najveći promet.  Oni koji to ne mogu, ili ne žele da se muče i troše vrijeme na zahtjevnu obradu, okreću se onim manje prometnim i samim tim manje profitabilnim agencijama. 

U svakom slučaju, svim početnicima strogo preporučujem da prvo dobro pročitaju zahtjeve i kriterije agencije na koju se prijavljuju, a na stranicama evaluacije pojedinih agencija mogu naći moju ocjenu istih.  Nekad se možda i sam pozabavim gore navedenim problematičnim faktorima pojedinačno.

 

 

2. Tematika fotografija, Šta slikati?

Stock fotografija je prije svega biznis, kako za agencije tako i za fotografe.  Prema tome, fotografi koji žele da od ovog biznisa izvuku što više moraju u početku da se odrede prema fotografiji kao biznisu.  Ovo znači da stock agencije, a tako i njihove klijente ne interesuju neki neshvaćeni umjetnici koji slikaju crno-bijele šare ili slične stvari. 

U pravilu sve agencije na ovaj ili onaj način daju do znanja fotografima šta se tačno traži.  Većinom se to ogleda kroz Most Popular Images listing, ali i posebne stranice koje eksplicitno govore o tome šta nikako ne trebate ni pokušavati prodati.  Primjer su fotografije kućnih ljubimaca, apsolutno običnih i svakodnevnih stvari poput cvijeća iz vrta itd.

Ozbiljan stock fotograf treba stalno da analizira i prati koje fotografije se traže, te da to i slika, neovisno o vlastitim umjetničkim ili drugim aspiracijama.

 

 
3. Veličina fotografija

Veličina fotografija je itekako bitna. Veće fotografije su skuplje, te stoga i profitabilnije.  Veličina slika je određena mogućnostima fotoaparata.  Dakle više megapiksela znači veća slika znači više para.  Znajte da drugi fotografi stalno obnavljaju i unapređuju opremu te da slike koje se danas smatraju velikim sutra već mogu biti male. 

Iako još uvijek većina micro-stok agencija prima slike preko 3 Mpix, lično smatram da trenutno sve ispod 8 Mpix nema šta tražiti na stock-u.

 

 
4. Foto Oprema, potrebna  i dovoljna?

Ovdje nastavljam prethodni dio o veličini fotografija.  Naravno da bolji aparati daju veće fotografije, ali kao što ništa drugo nije crno-bijelo, nije ni ovo.  Danas recimo postoji značajan broj digitalaca koji daju velike slike čak 9-12 megapixela, ali isti imaju problema sa kvalitetom. 

Kvalitet fotografije je na prvom mjestu, jer šta vam vrijede silni megapixeli ako vam agencije odbiju sve slike zbog šuma, koji je posljedica malog CCD ili CMOS čipa aparata.  Dakle kvalitet, kvalitet, kvalitet pa onda pixeli.

Svi smo ograničeni finansijskim resursima, a na tržištu postoji zaista veliki broj dobrih i loših digitalaca, tako da je prilično nezahvalno i teško naći pravu stvar za što manje novca. 
Ukratko, treba se držati slijedećeg:

  1. Kupovati od renomiranih proizvođača kao npr. Canon-a i Nikona.
  2. Prije kupovine pažljivo analizirati modele u dostupnom cjenovnom rangu
  3. Obavezno pogledati i analizirati sample fotografije
  4. Shvatiti kupovinu opreme kao investiciju, jer će se uz talenat, rad i trud zaista isplatiti

Na kraju, savjetujem kupovinu makar i najslabijeg DSLR aparata, prije bilo kojeg iz consumer ili prosumer klase. Od ostale opreme smatram neophodnim stativ i blic.  Vlasnici DSLR-a ulažite novac u kvalitetne objektive, uštedjet će vam živaca i vremena, a sigurno će se isplatiti. 

Iako nije u potpunosti dio ove teme, ali spada u tehničke kapacitete, navest ću ovdje da za Stock fotografiju zaista treba pristup stalnom i brzom internetu, sa uploadom od najmanje 128 kb/s.  Dial-up nije dovoljan.

 

 

5. Modeli Licenciranja fotografija

1. Licenced Images (Rights-managed)  - Namjenske licence

  • Kupac mora platiti licencu za fotografiju za svako njeno korištenje
  • U pravilu je licenca definirana i vremenskim rokom upotrebe
  • Kupac ima mogućnost kupovine Ekskluzivnih prava (Exclusive rights) gje onda fotograf odnosno vlasnik fotografije nema prava na dalju prodaju iste slike
  • Ovakav vid licenciranja se najčešće definira ugovorom i služi za masovnu upotrebu fotografije u medijske ili marketinške svrhe
  1. Royalty Free Images – Nenamjenske licence bez dodatnog zakupa
  • Kupac plaća jednom za višestruko i višenamjensko korištenje fotografije (sa određenim ograničenjima)
  • Nema vremenskog ograničenja u korištenju slike
  • Nitko ne može kupiti ekskluzivna prava ovako licenciirane fotografije
  • Uobičajeno vlasnik ili agencija koja prodaje sliku postavlja limite na broj korištenja fotografije, kao npr. Broj printanja na nekom odjevnom predmetu ili slično.
  1. Editorial – Licence fotografija ljudi i predmeta bez pismenog odobrenja na isto

Ovaj vid licenciranja se odnosi prvenstveno na fotografije javnih ličnosti i zaštićenih objekata i predmeta.  Ukoliko dakle fotografija prikazuje bilo koje osobe ili neke zakonom zaštićene predmete i objekte, u prva dva licencna modela vlasnik fotografije mora imati i pismeno odobrenje za fotografisanje istih.  Ako fotograf nema isto odobrenje slika se može prodavati kao Editorial pri čemu se može koristiti samo u novinske ili edukativne svrhe.  Ovo je opet različito definisano u različitim zemljama, ali je kod većine stock agencija postavljeno kao standard.

 
6. Model release i Property release?

Obzirom da je Stock fotografija komercijalna, dakle u pravilu se koristi u marketinške i ine druge promotivne svrhe, fotografi nemaju pravo slikati baš sve i svakoga bez dozvole.  Ako slikate ljude, morate imati njihovo eksplicitno odobrenje.  Sve ljudske ličnosti se na fotografiji smatraju modelima, te se tako ovo odobrenje zove Model Release.  Ovo odobrenje se
dostavlja samoj agenciji prilikom uploadovanja slika, u pisanoj formi, a potpisano od strane modela na slici. 

Ako ima više ljudi, svi moraju potpisati ovo odobrenje. Ako se radi o djeci, onda su roditelji potpisnici odobrenja. Ako slikate sami sebe opet trebate potpisati Model Release.  Neke agencije  primaju fotografije na kojima se može vidjeti čovjek, ali bez jasno vidljivog i prepoznatljivog lica, dok druge za svaku osobu bez obzira na vidljivost lica traže dozvolu.  Sve agencije naravno imaju predefinirane formulare koji se isprintaju i daju modelu da potpiše prilikom fotografisanja.

U iznimnim slučajevima ako se radi o nekom posebnom događaju od novinske važnosti, fotografija može proći pod Editorial Licence-om, gdje vam Model Release nije potreban, ali se ista ne može koristiti u druge svrhe pored novinskih(medijskih) ili edukativnih.

Preoperty Release je sličan dokument, koji se odnosi na sve vrste objekata čiji je izgled i dizajn zaštićen i registrovan.  Ako slikate na primjer automobile, morate digitalnim putem ukloniti sve oznake koje eksplicitno ukazuju na marku i model auta, jer su svi zaštitni znakovi firmi registrovani i zaštićeni.  U protivnom trebate Property Release od proizvođača.

Stock agencije su jako stroge po ovom pitanju, tako da će odbiti svaku fotografiju koja ima bilo šta od gore navedenih zaštićenih stvari, makar se nalazile i u najdaljoj pozadini.

 
7. Keywords i Meta podaci?

Meta podaci su generalno skriveni opisni podaci o svakoj digitalnoj fotografiji, koji se zapisuju u sam fajl.  U meta podatke između ostalih ulaze slijedeće bitne stavke:

  1. Naziv fotografije
  2. Ime Autora
  3. Ključne riječi
Keywords ili Ključne riječi na našem, su riječi na osnovu kojih se svaka fotografija može pretraživati u bazi stock agencije.  Sam fotograf prilikom uploadovanja svake fotografije mora da obezbijedi sve gore navedene podatke i dodatno svrsta uploadovanu fotografiju u neke od ponuđenih kategorija.  Ključne riječi su međutim najbitniji faktor, na osnovu kojeg se fotografije izlistavaju kupcima prilikom pretraživanja.  U pravilu svi sajtovi traže 5-50 ključnih riječi, koje naravno moraju da budu direktno vezani za fotografiju.  Ako na primjer imate fotografiju Begove džamije u Sarajevu obavezno trebate staviti riječi poput: (Sarajevo, Europe, Turism, Travel, Mosque, Islam, Heritage, Tradition, Bascarsija, Otoman, itd.)

Obzirom da upisivanje ovih informacija traži dosta vremena, a fotografima je ujedno i najmrži dio posla u čitavom ciklusu, želim dati par savjeta koji će vam znatno olakšati ovaj mukotrpan posao:

  1. Prije uploadovanja unesite sve meta-podatke u slike, koristeći neki od alata namijenjenih za to, poput Adobe Bridge-a recimo
  2. Dobro pregledajte već postojeće fotografije u bazi agencija i kopirajte ključne riječi od onih najprodavanijih i najpopularnijih
 
 
8. Ekskluzivitet

Skoro sve stock photo agencije nude ekskluzivitet svojim fotografima.  Postoje dvije vrste ekskluziviteta:

  1. Apsolutni za fotografa – Fotograf koji potpiše ovakav ugovor nema pravo da prodaje ili besplatno daje fotografije preko bilo koje treće strane.  Obavezuje se u potpunosti da će sve svoje fotografije prodavati preko samo jedne agencije. 
  2. Apsolutni za fotografiju – Ekskluzivitet se daje na ugovorenu fotografiju gdje se fotograf obavezuje da tu istu fotografiju neće prodavati niti najednom drugom mjestu.  Druge fotografije nemaju nikakvog ograničenja u ovom pogledu.

Ekskluzivitet su agencije uvele da bi se borile sa konkurencijom u jednu ruku i sa krađom fotografija u drugu ruku.  Tako se ekskluzivnim fotografima nudi veći procenat od zarade a najčešće se prećutno, Exclusive fotografije izlistavaju prije onih koje to nisu u internim pretraživačima.

Jako je teško dobro procijeniti i odlučiti, da li potpisati Ekskluzivitet za jednu od agencija, i raditi samo preko nje ili bez ekskluziviteta raditi preko više agencija.  Preporučujem početnicima da počnu raditi sa više agencija pa onda nakon određenog vremena sami donesu odluku da li da nastave tako ili potpišu za jednu od agencija.  Ovo zavisi od profila fotografa, tehničkog kvaliteta i prodaje njegovih fotografija.  Ja lično imam neke analize i statistike, koje sam godinama rada skupljao, ali te informacije dajem samo svojim referalima.

 

 
9. Isplata novca – kako?

Neke micro-stock agencije svu vašu zaradu prikazuju direktno u nekoj od valuta, obično dolarima, dok neke imaju kreditini sistem.  Krediti se u drugom slučaju mogu konvertovati u dolare bez problema.  Skoro sve agencije imaju donji limit koji definira minimalnu količinu novca za Isplatu.  To je na primjer na iStocku i Dreamstime-u 100 $.  Većina agencija isplatu vrši po upitu, dok recimo ima onih poput ShutterStock-a koji automatski vrše mjesečnu isplatu, pod uslovom da se pređe postavljeni donji limit.

Pitanje same isplate je donekle komplikovano za nas u BiH.  Sve agencije nude isplatu preko PayPal-a, MoneyBookers-a i čeka, dok samo rijetke imaju mogućnost plaćanja preko kreditne kartice ili direktno na račun.  PayPal još uvijek ne radi za BiH, tj. ne radi dio servisa koji omogućava isplatu novca, tako da od tog nema ništa.  MoneyBookers radi, uz komplikaciju da se mora izvršiti verifikacija bankovnog računa na koji se novac isplaćuje, a od skora i adrese stanovanja.  Isplata čekom ide standardno poštom i poprilično je pouzdana, ali opet postoji komplikacija kod unovčavanja čeka u našim bankama.  Većina banaka zahtijeva otvaranje deviznog računa te šalje ček na provjeru, što može potrajati i do mjesec dana.

Sve u svemu, moje iskustvo je da je MoneyBookers najbolja opcija od svih navedenih. 

 

 

 

View My Portfolio

 

 

Royalty Free Images

 

Fotolia

 

Stock Photos, Royalty Free Stock Photography, Photo Search